četvrtak, 28.10.2004.
Preminuo Zdenko Runjić
Eto, život je kratak. U centru za rehabilitaciju u Krapinskim toplicama u 12:53 sati od posljedica srčanog i moždanog udara u 62. godini života preminuo je legendarni splitski kantautor Zdenko Runjić. Nakon što je 7 rujna pretrpio drugi srčani udar (a zatim je lijek kojeg je primio nakon srčanog udara prouzrokovao i moždano krvarenje) hospitaliziran je u Kliničkoj bolnici Split, a zbog krvarenja u mozgu oduzeta mu je bila desna strana tijela i moć govora, te je početkom listopada prebačen na rehabilitaciju u specijaliziranu ustanovu u Krapinskim toplicama gdje je danas preminuo. Zdenko Runjić, čovjek je čije će ime vjerojatno jednog dana biti upisano u listu najzaslužnijeg građana grada Splita, rođen je 26.listopada 1942. u Slavonskom Brodu, ali je od 1945. živio u Splitu gdje je završio Elektrotehnički fakultet. Runjić se skladanjem počeo baviti 1961. godine kao devetnaestgodišnjak. U 42 godine aktivnog skladateljskog rada skladao je oko 600 zabavnih skladba za najpoznatije hrvatske pjevače. Prilikom jednog intervijua je lijepo objasnio kako on sklada svoje pjesme. Kaže: "JA ŠETAJUĆI IZKOMPONIRAM PJESMU I DOĐEM DOMA I SAMO PROBAM JE LI TO TO, JEL TO ZVUČI, ONO, POTVRDIM, JELI. JER, PRAKTIČKI, S OBZIROM KOLIKO SAM ZAPOSLEN I KOLIKO STVARI RADIM, NE STIGNEM JEDNOSTAVNO ODSVIRATI, JEL. JA SAM U STANJU OD KUĆE DO UREDA, IMA SEDAM MINUTA ILI ŠEST, DA NAPIŠEM PJESMU, JEL. BITNA JE IDEJA, A POSLIJE SVE JE STVAR TEHNIKE. AKO JE IDEJA PRAVA, JELI." Autor je hitova poput "Galeb i ja", (to je po meni jedna od najljepših pjesma ako se uopće smije izdvajat) "Malinkonija", "Magdalena", "Picaferaj", "Skalinada", "Ključ života", "Oprosti mi pape", "Vjeruj u ljubav", "Čovjek od soli", "Pismo ćali", " Ljube moja", "Kapetane moj" i još mnoge druge koje sada neću pisat jer sumnjam da će netko čitat 600 naziva. Rekao sam da ih se ne bi smjelo izdvajat ali on ih je sortirao ovako: "Pjesma sa najviše uspjeha je Moj galebe, najizvođenija je bila Skalinada, a intimno je meni najdraži Dišperadun." Tu se već i vide neke sličnosti (ili možda velike kvalitete) sa osobama koje dolaze na ovaj blog i "naručuju" pjesme. Da Esperanza o tebi pričam. ;o) Sjajnu je potporu imao u vrsnim pjesničkim imenima Vjeranu Zuppi, Dragi Britviću, Jakši Fjamengu, te je tako na neposredan način bio jedan od začetnika čakavske riječi. Koliko je zapravo bio jednostavan i skroman čovjek možemo vidjet iz ovih njegovih riječi: "Kroz ovo vrime sam napisa negdje oko 600 pjesama. To nije neki veliki broj u odnosu na neke moje kolege koje su napisali u manjem razdoblju par tisuća. Tako da, ovaj, nikad me to nije, nisam nikad bio rob toga, razumiš, nikad nisam štancao pjesme kao neki, znaš ono, jedno popodne ti neko dođe da mu napišeš ploču, pa u dva tri dana, nego sam pisao onda prosto kad bih osjetio potrebu da pišem..." Izgleda da su sve te pjesme razlog baš zbog te njegove jednostavnosti i ljubavi prema pjesmama. S njegovim pjesmama najviše se pro3slavio Oliver Dragojević (koji mu je bio i veliki prijatelj), a uspješno su ga pjevački pratili Tereza Kesovija, Meri Cetinić, Krunoslav Slabinac, Arsen Dedić, Josipa Lisac. Na prvom pravom festivalu zabavne glazbe Melodijama Jadrana 1962. prvi put se predstavio skladbom Ćakule o siromajima. Sve do Prokurativa 1992. je bio neraskidivo vezan za Splitski festival, a svoje najveće uspjehe upravo je postigao na Prokurativama s kojih je, u pravilu, odnosio nagrade. Višestruko je nagrađivan, a samo na splitskom festivalu osvojio je 23 prve nagrade. 1995. godine odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a tri godine kasnije dobio je i Porina za životno djelo. Potpisao je 60-ak samostalnih glazbenih izdanja prodanih u višemilijunskoj nakladi i pokrenuo je izdavačku kuću "Skalinada", te godinama bio direktor festivala Melodija hrvatskog Jadrana. Tužno je čut da neki ljudi ne znaju za njega (ne govorim napamet, pročitajte sami) http://www.forum.hr Vidim da ima ljudi koje to uopće ne dira, i za njih mislim da bi to mogli sačuvat za sebe jer ispadaju hladni i bezosjećajni. Mislim da su mu zahvalni svi koji imalo poznaju hrvatske pjesme. Iako je preminuo, njegove pjesme i dalje žive u svima nama tješit će nas, veselit... Veselile su naše roditelje, veselile su nas, i veselit će našu djecu. Runjiću, hrvati te neće zaboravit. Neka ti je laka naša Hrvatska zemlja. Za kraj ću napisat pjesmu za koju je i on sam rekao da je najcjenjenija, "Moj galebe" . Napisao bi njegovu najdražu ali nalazi se samo jedan post niže pa nema smisla. Galeb i ja Lipo mi je, lipo mi je na lažini suvoj ležat na osami blizu mora nad pučinom tebe gledat moj galebe Tebe gledat s' tobon letit povrj svega nimat straja pa prkosit svakoj buri i neveri ća sve vaja moj galebe Ća sve vaja u svom bisu da i more vrije, pini bit gospodar usrid svega živo klicat u visini u visini ka da sunce bez pristanka nama sije i da ništa na tvom nebu i na moru bisno nije moj galebe bisno nije dokle krila tebe nose kud god želiš pa neveri oli suncu ti se rugaš i veseliš Na osami blizu mora dok se sunce zemlji smije slušan tebe kako kličeš lipo mi je, lipo mi je moj galebe   |
- 02:30 - Trag u beskraju (10) - Print - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O Oliveru:
-Rođen 7.12.1947. godine u Veloj Luci (otok Korčula) -Prvi estradni nastup imao je 1961. s pjesmicom Baloni -Prvu nagradu osvojio 1974 sa pjesmom Ča će mi Copacabana -Nakon pobjede uspostavlja suradnju sa nažalost pokojnim Zdenkom Runjićem što je bio početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i nagradama najobdarenijeg autorsko izvođačkog dvojca -Osvojio je Porina sa skladbom Cesarica -Do danas je snimio veliki broj pjesama i albuma i mislim da se svi nadamo da ovaj zadnji album ''Vridilo je'' ipak neće biti zadnji. Trenutno se na blogu nalazi posjetitelj/a Kontakt: Oliver |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||